Izložba VELIKO U MALOM- MALO U VELIKOM je nastala kao rad studenata na izbornom kolegiju Istraživačka nastava prirode i društva. Ideja je bila prikazati ono što “oku” nije odmah vidljivo. Ispod površine “skriva se cijeli jedan svijet” koji govori o povezanosti čovjeka i prirode.

Urednica izložbe je Antonia Ćurić, mag. prim. educ., asistentica koja je sa studentima izvodila vježbe mikroskopiranja.

„POEZIJA I PROZA KAO OBLICI GOVORNIH AKTIVNOSTI”

TIJEKOM NASTAVE KOLEGIJA PEDAGOGIJA ODRŽIVOG RAZVOJA NA 2. GODINI STUDIJA RANOG I PREDŠKOLSKOG ODGOJA I OBRAZOVANJA STUDENTIMA JE DANA MOGUĆNOST DA SE IZRAZE O SVOJIM STAVOVIMA I PROMIŠLJANJIMA VEZANIMA UZ POVEZANOST ČOVJEKA I PRIRODE, EKOLOŠKU PROBLEMATIKU I ODRŽIVI RAZVOJ.

NAZIV AKTIVNOSTI JE BIO „POEZIJA I PROZA KAO OBLICI GOVORNIH AKTIVNOSTI”

STUDENTI SU SE MOGLI SLOBODNO IZRAZITI POEZIJOM ILI PROZOM…U STIHU ILI SLOBODNO, NAPISATI HAIKU, CINKVINU, OSMISLITI SCENSKI PRIZOR, IGROKAZ, DRAMATIZACIJU I SL…. 

U NASTAVKU SE NALAZE ODABRANI TEKSTOVI…..

 

Zemlja
Mi, biljke, trava
Životinje, voda, zrak
Jedinstvo svega

SARA TODOROVIĆ

Nekoć zelene oči 
Osamljena litica ukoči

Bol nam plamsa u grudima
I čini nas ludima

Vatra sve uzima
Nitko ne razmišlja

 IVA VALERIA ORNIK 

 

Čovječe, jesi li ti ikada bolio za mene?
Jesi li ikada gorio kao ja,
bio rušen kao ja,
bio oderan do gola kao ja,
ostavljen bez ikakva pokrivala kao ja?

Jesi li se ikada zapitao koliko dugo
čekam,
hranim,
dajem,
da bi jedno drvo izraslo
kako bi sva živa bića živjela bolje?
Imala dom,
kao što ga imaš i ti,
daleko, daleko odavde,
gdje ga rušiš mnogim drugima?

Jesi li ikada bio proganjan,
dok dio tebe živi u obilju,
a dio tebe umire jer te ima sve manje,
jer ne vide koliko daješ
samim postojanjem i stajanjem na mjestu,
onakav kakav jesi?

Jesi li davao sve od sebe
samo kako bi nekolicina
gladnih, žednih;
pohlepnih;
ušla u tvoj dom, otjerala tvoje prijatelje,
počupala tvoju kosu,
istrijebila sve što si imao,
a to je bilo i ono što si nesebično davao,
samo da bi od tebe ostala pustoš?

Jesi li se ikada zapitao:
boli li to samo mene i

Hoće li boljeti i tebe?

ANAMARIJA SOKAČ

 

Rano proljeće
Ostadoh iznenađena
mirisom šume.
Nestaje oblak
nebo bistro…
Žubori potok,
a ptica pjev
pozdravlja sunce.
Šarenim bojama
proljeće se smije,
u pupoljku cvijeta
pčelica se krije.

JASMINA FODOLOVIĆ

 

 

Priroda vrišti
Priroda vrišti i ja vrištim sa njom.
Dok utapa suze u prljavom moru.
Dok gori u plamu uzavrele šume.
A vjetrovi pušu dok stabla se guše.

Priroda vrišti i ja vrištim sa njom.
I umirem s nadom da bit će sve bolje.
Da sunce će zasjat u svom svojem plamu.
Probudit se zdravo uz osmijeh za dvoje.

PATRICIJA MATIJEVIĆ

 

 Osjećam…

Sjela sam na livadu,
Vlati trave dodiruju me nježno,
Zlatne niti obasjavaju me žarko,
Osjećam…
Postajem jedno s Majkom.

Osjećam…
U glavi komešaju se bića,
Udisaji postaju naporni,
Pokušavam se okretati,
Jedno sam s Majkom.

Tada pjev slavuja,
Sada graktanje vrana.

Tražeći odgovore,
Sjedeći na Zemlji,
Odlučila sam,
Mijenjam sebe!

TIHANA ARH

 

 

 Haiku o okolišu

Ekologija
Znači voljeti Zemlju
Priroda je ključ.

ELIANA MAKOVAC

 

Planet
Njegove dubine nas bude
Kazujući svoje priče duge.
Inspirira, motivira i ohrabruje,
Svaki dan novi život nam daruje.
Teče, osvježava, okrepljuje,
Naše brige hrabro rastjeruje.
Sve dok su tu heroji
Nada za planet postoji!

ANTONELA KOVAČEVIĆ

 

Haiku o prirodi

Mnogo ljepote
Šarenila i boja
Pred nama skriva.

Jadransko more
Bogato i plavetno
Mnogo tajni ima.

Čarobna šuma
Dom pruža biljkama i
Životinjama.

DOROTEA ŠANKO

 

Hej, bok, dobrodošao! Ja sam priroda, tvoja domaćica. Zapravo, više od domaćice, ja sam dom, a ti si moj gost. Molim te, lijepo se ponašaj kod mene. Nudim ti sve što ti treba, evo, izvoli! Nudim ti Sunce da te grije, da tvoje biljke cvatu i da tvoje životinje žive dugo i ugodno. Nudim ti Sunce da te hrani i da ti uljepša dan. Pogledaj, vani je prekrasno, boje su jarke, djeca se igraju i svi su sretni. Divno zar ne? No, Sunce ne može uvijek sijati. Za ravnotežu je potrebna i kiša, zato vam šaljem kišni oblak. Čuješ li kako glasno žubori, kako udara o tlo, o zemlju, o lišće? Gledaj kako se zemlja hrani i biljke rastu, gledaj kako se životinje poje, a ti dobivaš novu vodu za piće. Divno, zar ne? Imam i nešto posebno za tebe… Imam kišu koja pada po Sunčevim zrakama- to je duga! Izgleda zaista čarobno! Da, ja to sve mogu, i nije šala! Ja šaljem vjetar po kojem puštaš zmaja, ja šaljem snijeg po kojem sanjkaš, ja grijem more u kojem plivaš i stvaram hranu koju jedeš. Da, toliko sam moćna. Znaš li to? I ne samo da sam moćna, ja sam svugdje, nalazim se svuda oko tebe. Rekla sam ti, ti si moj gost! Moje šume, moja mora, gore, potoci, rijeke, moja jezera, otoci, nizine, sve ti dajem, zapravo, posuđujem! Jer ti si ovdje kratko, a ja sam ovdje zauvijek. Poštuj me i živjeti ćemo zajedno, u skladu i miru. Zapamti- ja ću biti ovdje zauvijek, čuvaj me. Ne uništavaj me jer ja sam jedina koju imaš.

SARA VELČIĆ

 

Veličanstvena
Kap po kap, ali ne,
šiba, ruši, lomi, zvrk,
nježna je lica.

Novi zrak
Izlazim u svijet,
u limenku, na šetnju,
smrad, jad, novi zrak.

Lepo je
Trs, a konoba,
breg i potok, a kuća,
nebo je blu, crv.

More
Suton i plaža,
pijesak, pas i ljubav,
moj čovjek i ja.

KORINA MUŠKARDIN

 

Čežnja

Oh, kako bih voljela
nebom proći,
poput bijelih oblaka
biti tajnoviti putnik.
Slobodno nošena
nebeskim vjetrom,
promatrati sva blaga
svijeta i sve divote
koje su mu darovane.
Letjeti s bijelim
pticama koje traže
svoj put,
pa odletjeti visoko
u otajstveni mir.

Oh, kako bih voljela
tebe naći…

LARISA ŠIMUNIĆ

 

Vrh planine

Dok se penješ po mojim planinama,
trudeći se doći do vrha,
je li ti teško?

Čekajući taj savršen pogled na kraju,
baš na tom vrhu gdje se penješ,
je li ti teško?

Znojiš li se?
Dišeš li teže?
Umaraš li se na tom putu do vrha?

Ista pitanja postavi i meni.
Je li mi teško gledati kako uništavaš prirodu na putu do vrha?
Bacajući smeće,
po mojoj savršenoj površini.

Je li mi teško održati tu prirodu koju gledaš s vrha planine?
Dok ju uništavaš,
gaziš,
pališ
i rušiš.

Znojim li se?
Dišem li teže?
Umaram li se pazeći i obnavljajući ono što ti ne može sačuvati?

Molim te,
potrudi se paziti me.
Baš kao što se i ti trudiš doći do vrha moje planine,
čekajući taj divan pogled na kraju.
Jer tog pogleda više neće biti,
ako ćeš ti nastaviti uništavati me.

MATEA SALOPEK

 

MORE

Tišina u dubini
Mirnoća u suštini
Lijek za dušu
U valovima šumi

Kako mu zahvaliti
Čime ga prehraniti
Onoliko koliko je ono mene
Svakodnevno hranilo

Riječima mogu opisati malo
Lijepe uspomene koje nam je dalo
A nismo znali koliko je potrebno
Lijek mu uzvratiti

LEA ŽULIĆ

 

Zrak
Nevidljiv, beskonačan.
Struji, udara, ispunjava.
Njegova svježina razbistruje um.
Život.

IVANA FERO